fbpx

Kako se Evropski gradovi prilagođavaju klimatskim promenama

Kako se Evropski gradovi prilagođavaju klimatskim promenama
Foto: KOBU Agency, Unsplash

Većina Evropljana živi u urbanim sredinama i gradovi igraju ključnu ulogu u zaštiti građana i poboljšanju otpornosti evropskih društava na sve veće uticaje klimatskih promena

Evropski gradovi sve češće i sve ozbiljnije suočavaju se sa posledicama klimatskih promena. Nakon prošlogodišnjih rekordnih vrućina, poplava i toplotnih talasa, potreba za investicijama nikada nije bila jasnija.

Izveštaj Evropske agencije za životnu sredinu (EEA) sagledava prilagođavanja širom evropskih urbanih centara, analizirajući koje mere gradovi preduzimaju i šta već daje rezultate.

Istraživanje otkriva da gotovo svi evropski gradovi koriste rešenja bazirana na prirodi kao svoj alat izbora za unapređenje otpornosti. Od 19.000 planova za borbu protiv klimatskih promena koje su pregledane, 91 odsto uključuje opcije poput održavanja parkova, urbanih šuma ili zelenih krovova i olakšavanja prirodnog zadržavanja vode.

Nisu samo “efikasni za hlađenje i zadržavanje vode”, navodi se u izveštaju, već pružaju i druge koristi poput više prostora za rekreaciju ili smanjenje zagađenja.

Iako je prihvaćenost rešenja baziranih na prirodi porasla, EEA tvrdi da magnitude očekivanih klimatskih uticaja možda još uvek zahtevaju kombinovanje sa drugim vrstama mera, uključujući fizičku infrastrukturu. I očajnički su potrebni konkretni ciljevi kako bi se osiguralo da evropski urbani centri ostanu na pravom putu.

Koji evropski gradovi se dobro prilagođavaju?

“Glavni i veći gradovi obično su predvodnici jer imaju velike finansijske i tehničke kapacitete za rad na prilagođavanju, i često su ambiciozniji čak i od nacionalnog nivoa u borbi protiv klimatskih promena”, kaže Ine Vandekastel, stručnjak za urbanu adaptaciju u EEA.

“Međutim, ne preduzimaju samo veći gradovi dobre inicijative.”

Ona je navela nekoliko gradova koji se ističu svojim naporima. Gent u Belgiji, na primer, ima ambicioznu strategiju ozelenjavanja i već ograničava izgradnju novih zgrada. Čak i ako su odobrene, postoji zahtev za ‘nultom neto’ vrednošću koji znači da se jednak deo grada mora održati nepokrivenim ili pretvoriti u zelene površine.

Nant u Francuskoj ulaže u to da postane jedan od najzelenijih gradova Evrope, a istovremeno se trudi da ostane pristupačan za stanovnike. Rethymno, obalni grad na Kritu, ulaže u bioklimatski dizajn na svojim javnim prostorima, koristeći sabijenu zemlju, propusne kaldrme i boju kako bi efikasno smanjio maksimalnu vazdušnu temperaturu tokom toplotnih talasa.

Iako prilagođavanje treba prilagoditi specifičnim uticajima koje osećaju svaki grad, Vandekastele kaže da slična mesta mogu puno naučiti jedni od drugih.

“Na primer, u suočavanju sa povećanjem toplotnih talasa u južnoevropskim gradovima, ili većom varijabilnošću padavina i oluja na zapadu i severu Evrope. Postoji snažna potreba za umrežavanjem i učenjem od vršnjaka – najbolje prakse mogu i trebaju biti deljene.”

Prilagođavanje, kaže ona, takođe zahteva podršku građana koji bi trebalo da budu uključeni u svaki korak procesa.

Gde je Srbija?

Nalazi izveštaja UNDP-a pokazuju da bi klimatske promene mogle da uspore ekonomski razvoj Srbije, posebno u sektorima poljoprivrede i vodoprivrede, šumarstva, energetike, saobraćaja i infrastrukture. A isti izveštaj navodi da Srbiji nedostaju sredstva za sprovođenje mera prilagođavanja na klimatske promene na nacionalnom i lokalnom nivou.

Izveštaj Svetske banke “Održivi gradovi u Srbiji: Oslobađanje transformacionog potencijala gradova za zelenu tranziciju”, koji je objavljen 2023. godine navodi da od svih zemalja Zapadnog Balkana, Srbija ima najveće emisije gasova sa efektom staklene bašte.

Baza podataka Evropske komisije o emisijama za globalna istraživanja atmosfere (EDGAR) pokazala je da su urbana područja u Srbiji 2015. godine proizvodila oko 68% ukupnih emisija CO2 u zemlji. Kada se razmatraju emisije zasnovane na potrošnji, prosečna emisija CO2 po glavi stanovnika u 12 urbanih centara (kako ih definiše GHSL, videti Aneks 2) u Srbiji iznosi 5,41 tonu, više od globalnog proseka urbanih centara, koji iznosi 4,64 tone.

Izveštaj, takođe, upozorava da prostorni pristup koji se primenjuje u generalnim urbanističkim planovima (šitom srbije) nije doveo do klimatski prihvatljivog kompaktnog razvoja.


Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked with *

Slušaj Ekologika podcast
Ekologika podcast
Share via
Copy link
Powered by Social Snap