fbpx

Nešto je poremetilo Zemljinu rotaciju. Odgovor ima veze sa nama

Nešto je poremetilo Zemljinu rotaciju. Odgovor ima veze sa nama
Foto: Greg Rakozy, Unsplash

Negde oko prelaska u novi milenijum, rotacija Zemlje je počela da odstupa od uobičajenog, a niko nije mogao sa sigurnošću da objasni zašto.

Decenijama su naučnici posmatrali prosečan položaj rotacione ose naše planete, imaginarnog štapa oko kojeg se okreće, koji je blago klizio ka jugu, udaljavajući se od geografskog Severnog pola i usmeravajući se prema Kanadi. Međutim, odjednom je napravio oštar zaokret i krenuo ka istoku.

Vremenom, istraživači su došli do zapanjujućeg saznanja o tome šta se dogodilo, piše The New York Times. Brzo topljenje polarnih ledenih ploča i planinskih glečera promenilo je raspodelu mase oko planete dovoljno da utiče na njenu rotaciju.

Sada su neki od istih naučnika identifikovali još jedan faktor koji je imao sličan uticaj: ogromne količine vode koje su izvađene iz zemlje za potrebe useva i domaćinstava.

“Vau”, rekao je Ki-Veon Seo, koji je predvodio istraživanje, kada su njegovi proračuni pokazali jaku vezu između izvlačenja podzemnih voda i pomeranja Zemljine ose. To je bio “veliko iznenađenje”, rekao je Seo, geofizičar na Seulskom nacionalnom univerzitetu.

Stručnjaci za vodu već dugo upozoravaju na posledice prekomerne upotrebe podzemnih voda, posebno jer voda iz podzemnih akumulacija postaje sve važniji resurs u područjima pogođenim sušom, poput zapadnog dela Sjedinjenih Američkih Država. Kada se voda crpi iz zemlje, ali ne nadoknađuje, zemlja može da se slegne, oštećujući kuće i infrastrukturu, ali i smanjujući količinu podzemnog prostora koji može zadržati vodu nakon toga.

Naučnici procenjuju da je globalno iscrpljivanje podzemnih voda između 1960. i 2000. godine više nego udvostručeno, na oko 75 biliona galona godišnje. Od tada, sateliti koji mere varijacije gravitacije Zemlje otkrili su neverovatan obim smanjenja podzemnih vodnih rezervi u određenim regionima, uključujući Indiju i Središnju dolinu Kalifornije.

“Ne iznenađuje me da to može imati uticaj” na rotaciju Zemlje, rekao je Metju Rodel, naučnik Zemljine nauke u Godardovom centru za svemirske letove NASA-e. Ali “imponuje mi što su mogli to da izdvoje iz podataka”, rekao je Rodel, govoreći o autorima novog istraživanja koje je objavljeno ovog meseca u časopisu Geophysical Research Letters. “I da su posmatranja koja imaju o pomeranju polova dovoljno precizna da bi uočila taj efekat.”

Zemljina osa nije se dovoljno pomerila da bi uticala na godišnja doba, koja su određena nagibom planete. Međutim, precizni obrasci i varijacije u rotaciji planete od velikog su značaja za navigacione sisteme zasnovane na satelitima koji vode avione, rakete i mape aplikacija. To je motivisalo istraživače da pokušaju da razumeju zašto se osa kreće i kuda bi mogla ići u budućnosti.

Ne možete je osetiti, ali rotacija naše planete nije ni blizu tako glatka kao rotacija globusa na vašem stolu.

Kako se kreće kroz svemir, Zemlja se klati poput loše bačenog frizbija. To je delom zbog toga što je zemlja ispupčena na ekvatoru, ali i zbog toga što se mase vazduha neprestano vrte u atmosferi, a voda se ljulja u okeanima, lagano povlačeći planetu na jednu ili drugu stranu.

I onda, tu je to lutanje ose.

Jedan od glavnih uzroka je to što se Zemljina kora i plašt vraćaju nakon što su hiljadama godina bili pokriveni ogromnim ledenim pločama, poput dušeka koji je oslobođen tereta spavača. To je postepeno promenilo ravnotežu mase na planeti.

Nedavno su se ravnoteža promenila i zbog faktora koji su bliže povezani sa ljudskom aktivnošću i globalnom klimom. To uključuje topljenje planinskih glečera i ledenih ploča Grenlanda i Antarktika, promene u vlažnosti tla i izgradnju brana za zadržavanje vode.

Prema istraživanju Seo i njegovih kolega, još jedan veliki faktor je iscrpljivanje podzemnih voda. U pogledu uticaja na Zemljinu osu, izvlačenje vode iz zemlje je bilo drugo po veličini, između 1993. i 2010. godine, odmah nakon prilagođavanja kore planete posle nestanka ledenih ploča.

Postoje i drugi faktori koji mogu povlačiti Zemljinu osu u novom smeru, ali još uvek ih potpuno ne razumemo, rekao je Klark R. Vilson, geofizičar sa Univerziteta Teksas u Ostinu i još jedan autor istraživanja. “Moguće je, na primer, da se nešto događa u tečnom jezgru Zemlje, što takođe doprinosi”, dodao je.

Ipak, najnovije otkriće ukazuje na nove mogućnosti korišćenja informacija o rotaciji Zemlje za proučavanje klime, rekao je Vilson.

Pošto su naučnici sakupili visoko precizne podatke o položaju Zemljine ose tokom većeg dela 20. veka, mogli bi ih koristiti kako bi razumeli promene u korišćenju podzemnih voda koje su se dogodile pre nego što su postali dostupni najmoderniji i pouzdani podaci.

To je mogućnost koju je Seo već počeo da istražuje.


Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked with *

Slušaj Ekologika podcast
Ekologika podcast
Share via
Copy link
Powered by Social Snap