Antarktik, poslednja velika divljina na Zemlji, suočava se sa sve većim pritiskom ljudskih aktivnosti.
Nova studija objavljena u časopisu Nature Sustainability upozorava da nagli porast turizma i širenje istraživačkih baza zagađuju južni kontinent, ubrzavaju topljenje snega i ugrožavaju krhke ekosisteme koji su već pod rizikom zbog klimatskih promena.
Istraživači iz Čilea, Nemačke i Holandije proveli su četiri godine prelazeći 2.000 kilometara kroz Antarktik kako bi merili nivo kontaminacije. Otkrili su da su u oblastima gde ljudi imaju aktivno prisustvo koncentracije toksičnih metala poput nikla, bakra i olova danas deset puta više nego pre četiri decenije.
„Sve veće ljudsko prisustvo na Antarktiku izaziva zabrinutost zbog zagađivača iz sagorevanja fosilnih goriva, uključujući one koji potiču sa brodova, aviona, vozila i prateće infrastrukture“, naveli su autori.
Talas turista u porastu
Turizam na Antarktiku je procvetao.
Tokom devedesetih, manje od 8.000 ljudi je godišnje posećivalo ovaj kontinent. Ali tokom sezone 2023/24, bilo ih je više od 124.000, prema podacima Međunarodnog udruženja antarktičkih turističkih operatera (IAATO), agencije koja nadzire turizam na kontinentu.
Povezano: Kako male promene mogu pokrenuti veliku klimatsku tranziciju
Čak i najmanje konzervativne projekcije sugerišu da bi ta cifra mogla dostići 450.000 do 2034. godine.
Samo u jednoj sezoni, 55 turističkih operatera realizovalo je skoro 570 putovanja u region. Oko dve trećine posetilaca bili su putnici na manjim ekspedicijskim brodovima koji omogućavaju iskrcavanje na kopno.
U sezoni 2024/25, do sada je putovalo 118.491 turista. Više od 80.000 kročilo je na antarktičko tlo, dok je oko 36.000 posmatralo kontinent sa brodskih paluba.
Iako IAATO sprovodi smernice – od ograničavanja iskrcavanja do obaveznih bio-bezbednosnih provera – samo prisustvo turista može biti problem. Prethodna istraživanja pokazala su da prosečno turističko putovanje generiše 5,44 tone emisije CO₂ po putniku.
Fizički uticaj ljudskog prisustva
Turizam ostavlja više od ugljeničnog otiska. Naučnici navode da posetioci uznemiravaju divlje životinje, gaze krhku floru i povećavaju rizik od unošenja invazivnih vrsta i bolesti.
Ali najzabrinjavajući uticaj može dolaziti od crnog ugljenika – čađi koju proizvode brodski motori, avioni i dizel generatori. Ona potamnjuje sneg, smanjujući njegovu reflektivnost i čineći da apsorbuje više toplote.
„Sneg se na Antarktiku brže topi zbog prisustva zagađujućih čestica u oblastima koje posećuju turisti“, rekao je Raul Kordero, koautor studije sa Univerziteta u Groningenu.
„Jedan turista može doprineti ubrzanom topljenju oko 100 tona snega.“
Taj efekat se dodatno pojačava istraživačkim ekspedicijama, koje se oslanjaju na teška vozila i dugoročne kampove. Prema studiji, jedna naučna misija može imati deset puta veći uticaj nego jedan turista.
Napori da se ograniči šteta
Bilo je pokušaja da se problem reši. Antarktički sporazum zabranjuje upotrebu zagađivača poput teških goriva. Mnoge turističke kompanije počele su da uvode hibridne električne brodove. IAATO takođe koordinira kretanje brodova kako bi izbegao gužve na mestima iskrcavanja i sprovodi pravila posmatranja divljih životinja.
Ipak, istraživači tvrde da te mere nisu dovoljne – samo brža tranzicija ka obnovljivim izvorima energije i smanjenje upotrebe fosilnih goriva mogu zaustaviti štetu.
Dok ledena divljina turistima koji je posmatraju sa palube kruzera može izgledati netaknuto, ljudski otisak polako topi Antarktik ispod površine.
„Naši rezultati pokazuju da je potrebno učiniti više kako bi se smanjilo opterećenje ljudskih aktivnosti na Antarktiku“, zaključuje studija.
Leave a Comment
Your email address will not be published. Required fields are marked with *